Medijacija je postupak mirnog, vansudskog rešavanja sporova. Ovaj postupak ima brojne prednosti, od koji su za stranke u postupku verovatno najvažnije brzina i troškovi postupka, ali ne bi trebalo zanemariti poverljivost, dobrovoljnost, očuvanje i unapređenje međusobnih odnosa strana u postupku.
Međutim, bez obzira na sve prednosti u odnosu na sudski postupak, medijacija nije naišla na širu primenu. Upravo iz tog razloga usvojen je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o sudskim taksama, koji je stupio na snagu 01.01.2019. godine. Novine koje donosi ovaj zakon se odnose na medijaciju i sudske takse, odn. na oslobađanje od plaćanja sudskih taksi u parničnom postupku ukoliko se spor reši medijacijom.
Sve novine imaju za cilj rasterećenje sudova, promovisanje alternativnih načina za rešavanje sporova i podsticanje stranaka u postupku da sporni odnos reše mirnim putem, pre prvog ročišta za glavnu raspravu, jer na taj način neće biti u obavezi da plate sudske takse.
Nastanak taksene obaveze
Prva dopuna se odnosi na nastanak taksene obaveze za tužbu i odgovor na tužbu (član 3. stav 2. zakona). Naime, po ovoj izmeni, taksena obaveza za tužbu i odgovor na tužbu, ne nastaje više predajom navedenih podnesaka sudu (zbog čega je izmenjen član 3. tačka 1. zakona), već nastaje danom zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, ukoliko postupak nije okončan:
- posredovanjem (medijacijom),
- sudskim poravnanjem,
- priznanjem tužbenog zahteva ili
- odricanjem od tužbenog zahteva.
Oslobađanje od plaćanja sudskih taksi
Druga dopuna se odnosi na oslobađanje od plaćanja sudskih taksi (član 9. stav 6. zakona) ukoliko se parnični postupak okonča do dana zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu posredovanjem (medijacijom), sudskim poravnanjem, priznanjem tužbenog zahteva ili odricanjem od tužbenog zahteva.
Pisano obaveštenje
Stranke u postupku bi o ovoj mogućnosti za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi (član 9. stav 6. zakona) trebalo da budu poučene pisanim putem, što bi sud mogao učiniti dostavljanjem obaveštenja iz člana 102. Sudskog poslovnika („Sl. glasnik RS“, br. 110/2009, 70/2011, 19/2012, 89/2013, 96/2015, 104/2015, 113/2015 – ispr., 39/2016, 56/2016, 77/2016, 16/2018 i 78/2018).
Naime, navedenim članom je propisano da sud u građanskom postupku strankama može dostaviti i pisano obaveštenje koje sadrži pouku o pravu na oslobađanje od plaćanja troškova postupka, pravu na besplatnu pravnu pomoć i besplatno zastupanje, pravu na besplatnog tumača, medijaciju i sl.
Ovo obaveštenje se može dostaviti uz poziv za pripremno ili prvo ročište za glavnu raspravu, lično ili preko punomoćnika, kao i u postupku prethodnog ispitivanja tužbe, ukoliko sud proceni da je to potrebno.
Pored ovoga, u ovom obaveštenju bi moglo da bude navedeno gde i na koji način stranke mogu dobiti dodatna obaveštenja o tome šta je medijacija i kako izgleda postupak medijacije, s obzirom da je postupak medijacije i dalje nepoznat za veliki broj ljudi.
Inače, ovo je u skladu sa članom 11. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, br. 72/2011, 49/2013 – odluka US, 74/2013 – odluka US, 55/2014 i 87/2018). Po ovom članu, sud ima obavezu da stranke uputi na medijaciju ili informativno ročište za medijaciju, u skladu sa zakonom, odnosno da ukaže strankama na mogućnost za vansudsko rešavanje spora medijacijom ili na drugi sporazuman način.
Nalog za plaćanje sudske takse
U praksi se, kao sporno, može javiti pitanje kada sud dostavlja strankama nalog za plaćanje sudske takse za tužbu, odn. odgovor na tužbu. Pre navedenih izmena i dopuna zakona, sudovi su strankama nalog za plaćanje sudske takse za tužbu, odn. odgovor na tužbu, uglavnom upućivali odmah nakon prijema ovih podnesaka. Ovo je, inače, bilo u skladu sa zakonskim odredbama, s obzirom da je taksena obaveza nastajala u trenutku predaje tužbe, odn. odgovora na tužbu, sudu.
Međutim, ova odredba je promenjena, a u zakonu je izričito navedeno da obaveza za plaćanje sudske takse za tužbu, odn. odgovor na tužbu, nastaje danom zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, ukoliko postupak nije okončan posredovanjem (medijacijom), sudskim poravnanjem, priznanjem tužbenog zahteva ili odricanjem od tužbenog zahteva. Dakle, stranke u parničnom postupku postaju obveznici plaćanja ovih taksi tek danom zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, ukoliko postupak nije okončan na jedan od gore navedenih načina.
Mišljenja smo da ne postoji zakonski osnov da se strankama nalog za plaćanje sudske takse uputi pre dana zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, jer do tog trenutka taksena obaveza još uvek nije nastala. Taksena obaveza će nastati tek danom zaključenja prvog ročišta za glavnu raspravu, i to samo ukoliko postupak nije okončan posredovanjem (medijacijom), sudskim poravnanjem, priznanjem tužbenog zahteva ili odricanjem od tužbenog zahteva. Ukoliko se parnični postupak okonča na neki od ovih načina, taksena obaveza za plaćanje sudske takse za tužbu, odn. odgovor na tužbu, neće ni nastati.
Naravno, ostaje da vidimo kako će sudovi, po ovom pitanju, postupati u praksi.
Sporazum i pisana saglasnost o činjeničnim pitanjima
Na kraju, kada se radi o postupku medijacije, trebalo bi pomenuti da strane u sporu, mogu da postignu:
- sporazum o rešavanju svog spornog odnosa (koji, ukoliko se strane tako dogovore, odn. ukoliko sadrži klauzulu izvršnosti i ukoliko su potpisi strana i medijatora overeni od strane javnog beležnika, može da ima snagu izvršne isprave, tj. pravosnažne sudske odluke) ili
- pisanu saglasnost o činjeničnim pitanjima, koja će se smatrati nespornim u sudskom ili drugom postupku (čime se takav postupak znatno ubrzava, a što, takođe, utiče na smanjenje troškova).