Izmene propisa o trgovini

Dana 30.07.2019. godine stupili su na snagu Zakon o trgovini („Sl. glasnik RS“, br. 52/2019) Zakon o izmenama i dopunama Zakona o elektronskoj trgovini („Sl. glasnik RS“, br. 41/2009, 95/2013 i 52/2019). Iz tog razloga će, u narednom tekstu, biti više reči o najvažnijim izmenama ovih propisa.

Najviše pažnje, sa aspekta prava potrošača, izazvao je novi ZAKON O TRGOVINI. Najvažnije novine ovog zakona odnose se na daljinsku trgovinu, prodajne podsticaje i prikrivenu kupovinu.

 DALJINSKA TRGOVINA

Daljinska trgovina, kao jedan od oblika trgovine na malo, predstavlja isticanje ponude i zaključenje ugovora za prodaju robe, odnosno usluge upotrebom jednog ili više sredstava komunikacije na daljinu.

Vrste daljinske trgovine su elektronska trgovina i ostala daljinska trgovina putem drugih sredstava.

Elektronska trgovina se ostvaruje na način da se roba, odnosno usluga nudi, naručuje i prodaje putem interneta. Ova vrsta trgovine se obavlja kao:

  • prodaja robe, odn. usluge putem elektronske prodavnice,
  • prodaja robe, odn. usluge preko elektronske platforme koja povezuje trgovce i potrošače (preko e-commerce platforme),
  • prodaja robe preko elektronske prodavnice ili elektronske platforme, pri čemu se roba isporučuje potrošaču direktno od proizvođača ili veletrgovca (tzv. dropshipping).

Ostala daljinska trgovina je trgovina koja se obavlja putem drugih sredstava komunikacije. Ova vrsta trgovine odnosi se na:

  • katalošku prodaju,
  • TV prodaju,
  • trgovinu posredstvom pošte i štampanih pošiljki,
  • trgovinu posredstvom reklamnih materijala sa narudžbenicom,
  • trgovinu posredstvom telefona, tekstualnih ili multimedijalnih poruka u mobilnoj telefoniji i govornih automata.

PRODAJNI PODSTICAJI

Prema odredbi člana 36. zakona, prodajni podsticaj je ponuda robe ili usluge pod povoljnijim uslovima u odnosu na redovnu ponudu, i to naročito sa:

  • sniženom cenom,
  • posebnim uslovima prodaje,
  • posebnim uslovima isporuke,
  • sa obećanjem nagrade,
  • sa pratećim poklonima,
  • u programima lojalnosti i drugim pogodnostima.

Ponuda prodajnog podsticaja sadrži:

  • vrstu podsticaja,
  • precizno i jasno određenje robe ili usluge na koju se odnosi,
  • period važenja podsticaja, sa naznakom datuma početka i datuma isteka, a u slučaju rasprodaje sa naznakom „dok traju zalihe“ i
  • sve eventualne posebne uslove vezane za ostvarivanje prava na podsticaj.

Prodaja sa sniženom cenom

Prodaja sa sniženom cenom, prema odredbi člana 37. zakona, može da bude:

  • rasprodaja,
  • sezonsko sniženje i
  • akcijska prodaja.

RASPRODAJA je prodaja robe po nižoj ceni u odnosu na prethodnu cenu, kao i prodaja u slučaju:

  • prestanka poslovanja trgovca,
  • prestanka poslovanja u određenim objektima ili
  • prestanka prodaje određene robe.

Izričito je propisano da je trgovac dužan da fizički razdvoji robu koja je predmet rasprodaje od prodaje robe pod redovnim uslovima. Od objavljivanja rasprodaje do kraja njenog trajanja trgovac ne sme da naručuje i uključuje u prodaju nove količine robe koja je predmet rasprodaje.

SEZONSKO SNIŽENJE predstavlja prodaju robe po sniženoj ceni nakon proteka sezone i to najviše dva puta godišnje. Sezonsko sniženje započinje u razdoblju između 25. decembra i 10. januara i 1. i 15. jula. Ovo sniženje može trajati najduže 60 dana po sezonskom sniženju.

AKCIJSKA PRODAJA je prodaja robe, odn. usluge po ceni koja je niža od prethodne cene te robe,  odn. usluge i traje ne duže od 31 dan. Trgovac i pružalac usluge koji organizuju akcijsku prodaju sa rokom važenja do 3 dana ne moraju da istaknu sniženu i prethodnu cenu, već samo jasno određenje procenta sniženja. Ovo predstavlja izuzetak od opšteg pravila da je trgovac, odn. pružalac usluge dužan da na prodajnom mestu jasno istakne i sniženu i prethodnu cenu.

Procenat sniženja

Zakonom je u članu 38. propisano da kod oglašavanja procenta sniženja, najveći procenat sniženja može da se navede ukoliko se odnosi na najmanje 1/5 robe u  asortimanu trgovca na svakom prodajnom mestu na koje se prodajni podsticaj odnosi. Isto važi i u slučaju daljinske trgovine ili trgovine ličnim nuđenjem.

Zabranjeno je oglašavanje prodajnih podsticaja:

  • za robu koje ima u tako maloj količini da je očigledno da se time namerava privlačenje kupaca radi navođenja na kupovinu druge robe, osim ako nije jasno naznačena raspoloživa količina robe na dan početka prodajnog podsticaja,
  • kojim se oglašava navodna rasprodaja ili prividno sniženje cene robe ili usluga i obim sniženja, ako je ranija cena neistinito prikazana ili je roba, odn. usluga bila ponuđena po ranijoj ceni u zanemarljivo kratkom roku.

Članom 68. zakona propisano je da nuđenje robe, odnosno usluge potrošačima sa naročitim prodajnim podsticajima suprotno članu 36. i 37. zakona, kao i oglašavanje prodaje suprotno članu 38. zakona, predstavlja PREKRŠAJ za koji se izriče novčana kazna.

Zakonom je propisano da se pravnom licu, fizičkom licu i preduzetniku, uz novčanu kaznu, može izreći i zaštitna mera zabrane obavljanja određene delatnosti u trajanju od 6 (šest) meseci do 2 (dve) godine, s tim što se pravnom licu može izreći i zaštitna mera objavljivanja presude. Odgovornom licu u pravnom licu se, uz novčanu kaznu, može izreći i zaštitna mera zabrane vršenja određenih poslova u trajanju od 3 (tri) meseca do 1 (jedne) godine.

PRIKRIVENA KUPOVINA

Prikrivena kupovina je regulisana članom 49. zakona i obavlja se na način koji je predviđen propisima koji regulišu inspekcijski nadzor. Potrebno je da nalog za inspekcijski nadzor:

  • sadrži navođenje metoda prikrivene kupovine, sa propisanim elementima i obrazloženjem i da je
  • izdat od strane lica koje je ovlašćeno za njegovo izdavanje.

Tržišni inspektor, po obavljenoj prikrivenoj kupovini, ne predočava nadziranom subjektu službenu legitimaciju, a nalog za službeni nadzor mu može dostaviti elektronskim putem, sa zvanične elektronske adrese.

IZMENE I DOPUNE ZAKONA O ELEKTRONSKOJ TRGOVINI

Najznačajnije novine u ovom zakonu odnose se na komercijalne poruke i njihovo slanje, ugovore u elektronskom obliku na koje se zakon ne primenjuje, rok za čuvanje podataka o korisniku usluge informacionog društva, uklanjanje nedopuštenog sadržaja i kaznene odredbe.

Novine su sadržane i u članu 5a  i članu 21. stav 3. i 4. zakona. Međutim, u ovom tekstu neće biti reči o ovome, imajući u vidu da se navedeni članovi zakona počinju primenjivati od dana ulaska Republike Srbije u Evropsku uniju.

Prvenstveno moramo napomenuti da je usluga informacionog društva definisana članom 3. stav 1. tačka 1. zakona. To je usluga koja se pruža na daljinu, po pravilu uz naknadu putem elektronske opreme za obradu i skladištenje podataka, na lični zahtev korisnika, a posebno:

  • trgovina putem interneta,
  • nuđenje podataka i oglašavanje putem interneta,
  • elektronski pretraživači,
  • omogućavanje traženja podataka i usluga koje se prenose elektronskom mrežom,
  • obezbeđivanje pristupa mreži ili
  • skladištenje podataka korisnika usluga.

Takođe, članom 4. stav 2. zakona propisano je da elektronska trgovina robom i uslugama predstavlja vid daljinske trgovine u smislu zakona kojim se uređuje trgovina.

SLANJE KOMERCIJALNIH PORUKA

Komercijalna poruka je svaki oblik komunikacije u cilju promovisanja robe, usluga ili poslovnog ugleda pravnog ili fizičkog lica koje obavlja registrovanu delatnost. Izuzetak predstavlja:

  • davanje informacija koje omogućavaju neposredan pristup delatnosti ovog lica, kao što su informacije o njegovoj elektronskoj adresi ili adresi elektronske pošte,
  • davanje, bez naknade, informacija koje su prikupljene istraživanjima ili na drugi sličan način, o robi, uslugama ili poslovnom ugledu ovog lica.

Slanje komercijalne poruke elektronskim putem, dozvoljeno je samo uz prethodni pristanak lica kome je takva vrsta poruke namenjena. Pružalac usluga dužan je da redovno proverava i prihvata opoziv pristanka koji upućuje lice koje ne želi da prima takve komercijalne poruke (član 8. zakona).

Uslovi koje mora da ispunjava komercijalna poruka

Članom 7. zakona propisano je da komercijalna poruka mora da ispunjava sledeće uslove:

  • da je komercijalnu poruku moguće kao takvu jasno identifikovati u trenutku kada je korisnik usluga primi,
  • da je lice u čije ime je komercijalna poruka sačinjena moguće jasno identifikovati,
  • da svaki promotivni poziv za stavljanje ponude iz komercijalne poruke (uključujući popuste i poklone) mora biti jasno identifikovan i
  • da uslovi koji moraju biti ispunjeni za stavljanje ponude iz komercijalne poruke moraju biti lako dostupni i da moraju biti predočeni na jasan i nedvosmislen način.

UGOVORI U ELEKTRONSKOM OBLIKU

 Ugovor u elektronskom obliku je ugovor zaključen između pružaoca usluge informacionog društva i korisnika usluge elektronskim putem upotrebom elektronskih sredstava.

Članom 9. zakona navedeno je da ugovor može biti zaključen u elektronskom obliku, odnosno elektronskim putem. Međutim, članom 10. zakona predviđeni su određeni izuzeci od ovog pravila. Naime, propisano je da se član 9. ne primenjuje na:

  • ugovore za koje je posebnim zakonom predviđeno da se ne mogu zaključiti u elektronskoj formi,
  • ugovore i druge pravne poslove za koje je posebnim zakonom propisano da se sačinjavaju u formi javno potvrđene (solemnizovane) isprave ili u formi javnobeležničkog zapisa ili je za njihovu punovažnost potrebno da potpisi ugovarača budu overeni,
  • ugovore o jemstvu i iskaze volje jemaca, ako je jemac lice koje deluje izvan okvira trgovačke, poslovne ili profesionalne delatnosti.

ROK ZA ČUVANJE PODATAKA O KORISNIKU USLUGE

Pružalac usluga informacionog društva koji prenosi elektronske poruke koje mu je predao korisnik, dužan je da tokom pružanja usluge informacionog društva i minimum 30 (trideset) dana nakon prestanka pružanja usluge čuva podatke o korisniku usluge informacionog društva. Ovo se naročito odnosi na podatke o IP adresi sa koje korisnik pristupa uslugama informacionog društva tog pružaoca (član 16. stav 3. zakona).

UKLANJANJE NEDOPUŠTENOG SADRŽAJA

Zakon u članu 20. stav 1. izričito propisuje da pružalac usluga, prilikom pružanja usluga informacionog društva, nije dužan da pregleda podatke koje je skladištio, preneo ili učinio dostupnim, odnosno da ispituje okolnosti koje bi upućivale na nedopušteno delovanje korisnika.

Pružalac usluga ima zakonsku obavezu da obavesti nadležni organ ako osnovano sumnja da:

  • korišćenjem njegove usluge korisnik preduzima nedopuštene aktivnosti ili je
  • korisnik njegove usluge pružio nedopušteni podatak.

Rok za uklanjanje nedopuštenog sadržaja

Pružalac usluge informacionog društva je dužan da ukloni nedopušten sadržaj bez odlaganja, a najkasnije u roku od 2 (dva) radna dana:

  • od dana prijema akta organa nadležnog za primenu i postupanje po zakonu čija je odredba povređena, a kojim mu se nalaže uklanjanje nedopuštenog sadržaja,
  • od dana prijema zahteva trećeg lica, osim ukoliko smatra da objavljeni sadržaj nije u suprotnosti sa odredbama zakona. U ovom slučaju, pružalac usluge informacionog društva može da se obrati organu nadležnom za primenu i postupanje po zakonu i zahteva da nadležni organ utvrdi da li su, u konkretnom slučaju, povređene odredbe zakona, te da li je predmetni sadržaj potrebno ukloniti.

Akt nadležnog organa, kojim se nalaže uklanjanje nedopuštenog sadržaja, obavezno sadrži:

  • precizan opis mesta na internet stranici, odn. drugom elektronskom prikazu na kojem se javlja nedopušten sadržaj i
  • obrazloženje nedopuštenosti.

Na kraju, trebalo bi pomenuti da su članom 22. zakona propisani PREKRŠAJI za koje će se pružalac usluga kazniti novčanom kaznom. Osim ovoga, navedenim članom je izričito propisano da se u slučaju posebno teških povreda ili ponavljanja povreda može izreći zabrana vršenja delatnosti pravnom licu u trajanju od 3 (tri) do 6 (šest) meseci.

 

Napomena: Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja pravni savet ili mišljenje.
Piše: Dragana Jovanović